Najnovije objave

Osnove design thinking metodologije

Ana Svalina 13. kolovoza 2021.

design thinking 1.jpg

Design thinking (DT) način razmišljanja i promišljanja postojao je oduvijek te nije izum novog doba. Dok god je čovjek rješavao probleme, koliko god oni bili jednostavni ili složeni, design thinking je postojao, ali pod različitim nazivima. Uz razvoj društva i tehnologije, razvila se i metodologija design thinking kakvu poznajemo danas, a koja se i dalje svakodnevno mijenja i usavršava.

Design thinking korisnika stavlja na prvo mjesto, dio je korisnički-orijentiranih sustava i usmjeren je na detektiranje problema i rješavanje istih na inovativan način s ciljem poboljšanja iskustva ljudi. Iako se design thinking često spominje u kontekstu produkt dizajna i srodnih polja, on nije specifičan samo za to polje već je primjenjiv na sva područja u kojima je potreban ovakav način razmišljanja.

„Dizajn proces je iterativni, fleksibilni proces fokusiran na suradnju između dizajnera i korisnika s naglaskom na generiranje ideja na temelju toga kako stvarni korisnici misle, kako se osjećaju i kako se ponašaju (Dam & Siang, 2021).“ – Interaction Design Foundation (IxDF)

 

Postojeći modeli

 

Izraz design thinking oblikovali su David Kelley, Tim Brown i Roger Martin 1990-ih godina i objedinili dotadašnja saznanja u jedan koncept (Brown, 2019) (Gibbons, 2016). S obzirom na to da je to proces koji se konstantno razvija i nema izričita pravila, postoje mnoge varijacije design thinking modela. Tako se neki modeli sastoje od tri faze, a neki i od sedam faza (Dam & Siang, 2021).

Iako se razlikuju, svi se ipak baziraju na jednom modelu. To je model Herberta Simona iz 1969. godine koji se sastoji od sedam faza (Dam & Siang, 2021). Ovaj model utjecao je na procese koje danas poznajemo i koristimo. Iako ih postoji mnoštvo, ovo su neki od najpoznatijih i najčešće korištenih:

  1. Herbert Simon (prvo izdanje 1969. godine) – 7 faza – definiranje, istraživanje, ideacija, prototipizacija, biranje, implementacija, učenje (Dam & Siang, 2021)
  2. Nielsen Norman grupa – 3 faze, 6 podfaza – razumijevanje, istraživanje, materijalizacija – empatija, definiranje, ideacija, prototipizacija, testiranje, implementacija (Gibbons, 2016)
  3. school (Hasso-Plattner Institut dizajna na Stanfordu) – 5 faza – empatija, definiranje, ideacija, prototipizacija, testiranje (Dam & Siang, 2021)
  4. Tim Brown, IDEO – 3 faze – inspiracija, ideacija, implementacija (Brown, 2019)

IDEO design thinking model (izvor: https://designthinking.ideo.com/)

Ova metodologija odnosi se na set principa koji se mogu primijeniti od strane različitih ljudi za široki spektar problema (Brown, 2019). Design thinking kao iterativni pristup ne određuje stroga pravila kako bi taj proces trebao izgledati. Zato i postoji toliko varijacija ove metodologije, jer ona nije pravocrtna i nije strogo definirana. Usporedbom nekih od faza iz često korištenih modela možemo uočiti da se one u velikoj mjeri preklapaju dok se razlikuju u detaljima i načinu objašnjavanja određenih pojmova. Neki od njih su slobodniji dok su neki definirani detaljnije. Unatoč tomu, svi navedeni procesi svode se na istu osnovnu ideju – prikazuju pristup rješavanju određene problematike.

 

Definicija

 

Design thinking ideologija tvrdi da pristup rješavanju problema koji je praktičan i usmjeren na korisnike može dovesti do inovacije, a inovacija do diferencijacije i konkurentske prednosti (Gibbons, 2016).“ – Nielsen Norman Grupa

 

Design thinking je formaliziran i standardiziran okvir kreativnog dizajn procesa koji se može primjenjivati na organizacije svih veličina. Tako su neke od najvećih tvrtki koje primjenjuju design thinking metodologiju Apple, Alphabet, IBM, SAP i mnoge druge (Brown, 2019). Dizajn thinking privilegira namijenjenog korisnika određenog rješenja, a ne poslovna ili tehnološka ograničenja (Brown, 2019). Upravo zato prva faza uvijek obuhvaća razumijevanje korisnika. Iako je ovaj proces vrlo otvoren i podložan izmjenama, on također ima jasan početak, sredinu i kraj, ovisno o prirodi postavljenog projekta. Kako bi se održala visoka razina kreativne energije, za provedbu design thinking metodologije potrebna je jasnoća, jasan smjer i dobro definirana ograničenja (Brown, 2019).

„Koliko god design thinking metodologija bila utjecajna za organizacije, ona dovodi do istinske inovacije samo ako se postavljena vizija izvrši (Gibbons, 2016).“

NN Grupa prvu fazu razumijevanja definira kroz dvije potkategorije – empatija i definiranje (Gibbons, 2016). U početnoj fazi provode se istraživanja u svrhu razumijevanja korisnika i problema te se detektiraju moguće prepreke, a nakon početnog istraživanja svi se podaci sažimaju i objedinjuju. U drugoj fazi eksploracije generiraju se ideje putem ideacije te se prototipiziraju prvi prototipi. Bitno je prototipe raditi što češće i što prije kako bi se detektirali eventualne prepreke i nelogičnosti dok se još ideje generiraju. U posljednjoj fazi materijalizacije provode se testovi i obavlja se implementacija projekta.

Brown design thinking sustav dijeli u tri faze – inspiracija, ideacija i implementacija (Brown, 2019). Inspiracija navodi potragu za mogućim rješenjima, ideacija se odnosi na generiranje i testiranje različitih ideja, dok je implementacija put do tržišta (Brown, 2019).

„Doživi neuspjeh na početku kako bi doživio uspjeh ranije (Brown, 2019).“ - IDEO

IxDF design thinking dijeli na pet faza prema Hasso-Plattner Institutu dizajna na Stanfordu (d.school) koja je vodeće sveučilište u području dizajn thinkinga (Dam & Siang, 2021). Kroz prvu fazu empatije dobivamo razumijevanje određenog problema i uvid u korisnikove potrebe (Dam & Siang, 2021). U fazi definiranja analiziraju se opservacije iz prve faze i problem se definira na korisnički orijentiran način, dok se u fazi ideacije generiraju ideje za rješavanje postavljenog problema. Nakon ideacije slijedi prototipizacija, testiranje unutar tima, a zatim i testiranje s korisnicima nakon čega se rade iteracije (Dam & Siang, 2021). Kreativni proces generira ideje i koncepte koji do tada nisu postojali (Brown, 2019).

 

Iterativni proces

 

Kroz svaku od faza rade se izmjene i dorade za sljedeću fazu te svaka dovodi do novih uvida i zaključaka. Sve faze su iterativne i cikličke, a ne linearne te se često i ponavljaju (Gibbons, 2016). Neki uvidi mogu dovesti do vraćanja na prethodne korake i izmjene nekih od zaključaka. Sve navedeno su samo smjernice te faze ne moraju biti uzastopne niti pratiti određeni poredak. One se mogu odvijati i paralelno, ali i ponavljati i preklapati. Upravo to je baza ovog iterativnog procesa koji nazivamo design thinking. To je istraživački proces koji može dovesti do neočekivanih i nenadanih uvida koji nas mogu navesti na novi put.

 

Design thinking kao iterativni model (izvor: https://www.nngroup.com/articles/design-thinking/)

 

Iako strogih okvira nema, ograničenja su poželjna i važna kako bismo ipak imali nekakve smjernice u cijelom procesom. Tako Brown navodi tri kriterija unutar kojih se mogu definirati ograničenja. To su izvedivost, održivost i poželjnost (Brown, 2019). Izvedivost se odnosi na ono što je funkcionalno, a istovremeno ostvarivo u skoroj budućnosti, održivost na ono što je vjerojatno da postane dio održivog poslovnog modela, a poželjnost na ono što ima smisla ljudima i za ljude (Brown, 2019).

Nakon posljednje faze proces nije gotov već se ponovno vraća na početnu točku i procesom iteracije se poboljšava proizvod ili proces o kojemu se radi. Svaka od navedenih faza može se sastojati od različitih procesa, metodologija i alata, ovisno o potrebi i tijeku projekta. To je razlog zašto design thinking ne možemo postaviti u stroge okvire i definirati ga korak po korak jer je svaki problem jedinstven i mora mu se pristupiti na individualan način. Ipak, navedeni okviri i procesi uvijek postoje, samo se njihova struktura može razlikovati. Uzimajući u obzir sve navedeno, možemo zaključiti da design thinking obuhvaća generiranje novih ideja u svrhu poboljšanja iskustava i života drugih ljudi, nas samih te okoliša i društva oko nas.

 

Reference

Brown, T. (2019). Change by Design, Revised and Updated: How Design Thinking Transforms Organizations and Inspires Innovation. New York: Harper Business.

Dam, R. F., & Siang, T. Y. (2. siječnja 2021). 5 Stages in the Design Thinking Process. Dohvaćeno iz Interaction Design Foundation (IxDF): https://www.interaction-design.org/literature/article/5-stages-in-the-design-thinking-process

Gibbons, S. (31. srpnja 2016). Design Thinking 101. Dohvaćeno iz Nielsen Norman Group: https://www.nngroup.com/articles/design-thinking/

 

footer logo

© Gauss 2021. Sva prava pridržana.